Napokon ste zavaljeni pred ekranom, pokrećete streaming aplikaciju da odgledate par epizoda nove serije.No, umjesto željno iščekivanog nastavka drame, na ekranu vas dočekuje uznemirujuća poruka da je ups, nešto pošlo po zlu s plaćanjem… i nema vam druge nego se pokušati prisjetiti gdje se ono vode plaćanja na toj aplikaciji. Proklinjete činjenicu da ste zanemarili već dva maila upozorenja od vlasnika aplikacije i pitate se zar ćete za mjesec dana morati proći istu kalvariju.
Nećemo čekati do kraja teksta već ćete odgovor dobiti odmah: ne, ne morate to prolaziti svaki put, zahvaljujući mogućnosti da odobrite MIT (engleski merchant initiated transaction) ili transakciju koju inicira trgovac.
Što su MIT transakcije?
Kad kupite bočicu vitamina preko webshopa i platite ju karticom, to je CIT (engleski customer initiated transaction), transakcija koju ste vi kao kupac inicirali klikom na kupnju i unosom podataka o platnoj kartici.
Ako vam je trgovac od kojeg kupujete ponudio da vam svaki mjesec dostavlja novu bočicu vitamina, najvjerojatnije vas ujedno traži i pristanak da unesene podatke o kartici ubuduće koristi za naplatu nove pošiljke. I tako u jednom kliku vi dobivate redovnu obnovu zalihe vitamina, ili obnovu članarine za teretanu, ili pretplatu na streaming servis s početka teksta, i od sljedećeg mjeseca nadalje, to je MIT.
Kao što ćete vi kao klijent dobiti neometanu uslugu ili obnovu robe bez opetovanog utipkavanja podataka, tako je i trgovcu riješeno dosta problema – ima kontinuitet narudžbi (do trenutka kad zatražite prekid ove mogućnosti, na što dakako morate imati pravo) i ne mora svaki mjesec/kvartal/godinu iznova uvjeravati kupca da mu usluga treba i da treba ponoviti proces plaćanja.
Jesu li moji podaci osigurani?
Ovdje je vjerojatno ostalo u zraku visjeti pitanje sigurnosti tih podataka s kartice te jesu li oni pohranjeni na pouzdanom mjestu. Taj je izazov u industriji plaćanja odavno riješen tokenizacijom. Već prilikom inicijalnog unosa podataka, sve konkretne informacije o plaćanju (primjerice, broj kartice) se zamjenjuju tokenima.
Samo pružatelj usluge izdavanja kartica, koji posluje po svim sigurnosnim standardima industrije, ima pohranjene podatke, a ne trgovac. A taj pružatelj usluge ujedno omogućuje i jednu zgodnu funkcionalnost koja ukratko omogućuje da se kontinuitet novih plaćanja omogućuje i ako je, primjerice, kupčeva kartica istekla te sad ima obnovljenu karticu s rokom valjanosti drukčijem od inicijalno unesenog u trenutku učlanjivanja u onu teretanu.
Sve se to događa u skladu sa sigurnosnim zahtjevima platne industrije koji se redovito prilagođavaju stvarnom životu i okolnostima.
Do aktivacije kroz samo par klikova
Ima li, dakle, smisla omogućiti MIT transakcije? Naravno, jer su praktične te osiguravaju kontinuitet isporuke usluge (za kupca) i naplate (za trgovca). Dodatno, sigurne su, i važno je kupcu objasniti da su njegovi platni podaci potpuno sigurni i da ne ovise o tehničkim (ne)mogućnostima i (zlim) namjerama trgovca ili kakvog hakera.
Kako da trgovac, vlasnik webshopa, uvede MIT transakcije? Može se obratiti svom pružatelju platnih usluga (engleski Internet Payment Service Provider ili IPSP) i dogovoriti MIT transakcije. Pružatelj usluga će točno artikulirati koji tekst kupac mora potvrditi (u trenutku kad, prilikom kupnje, potvrđuje opće uvjete prodajnog mjesta) te na taj način uključiti korisnikovo odobrenje za buduće transakcije u inicijalni proces prodaje.
